Biljke sa kojima imamo dugogodišnje iskustvo i sa kojima radimo su:
1. Sušena kadulja (lat. Salvija officinallis)
Kadulja ili žalfija (latinski: Salvia officinalis) jest višegodišnja, zimzelena polugrmovita biljka, sa sivkastim lišćem i plavim i ljubičastim cvjetovima. Član je porodice Lamiaceae i raste u mediteranskoj regiji, ali je presađena i u mnoga mjesta širom svijeta. Ima dugu historiju u medicinskoj i kulinarskoj upotrebi, a u modernom vremenu raste i kao ukrasna vrtna biljka.
Kadulja je višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm. Ima jak korijen i drvenastu stabljiku. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i uglasta. Listovi su uski, eliptični, sitno naborani, sa dugom peteljkom. Veliki tamnoljubičasti cvjetovi skupljeni su u cvatove poput klasa, koji su sastavljeni od pršljenova. Cvijet je dvousnat, a čašica i vjenčić imaju žljezdaste dlake. Cvijeta od juna do avgusta. Sjeme sazrijeva u avgustu i septembru. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Kadulja voli sunce i ne uspijeva u sjenovitim predjelima. Ne podnosi mrazeve i izrazito niske temperature mogu da ubiju cijelu biljku. Ova zimzelena biljka, koja se koristi kao začin, ima i ljekovita svojstva. Potječe iz mediteranskih zemalja, a raširila se po cijeloj Evropi. Latinsko ime Salvia dolazi od latinske riječi salvare, što u prevodu znači spasti, spasavati ili izliječiti. Drugi dio latinskog imena, officinalis, prevodi se kao “ljekovit”.
2. Sušeno smilje (lat. Hellichrysum arenarium)
Smilje (smilj, smilika, lat. Helichrysum), veliki rod jednogodišnjeg rastinja, trajnica, polugrmova i grmova iz porodice glavočika. Pripada mu preko 560 vrsta, od kojih jed najpoznatije sredozemno smilje ili uskolisno smilje, primorsko smilje (Helichrysum italicum) koje raste po sunčanim mediteranskim kamenjarima. Ova vrsta naraste 60 cm, ima uske listiće i žute cvjetove, a najpoznatija je po svojoj djelotvornosti protiv starenja kože.
Smilje nazivaju i „biljkom koja nikada ne vene“, a koja dugo i lijepo miriše.
Latinsko ime roda dolazi od grčkih riječi helios (sunce) i chryson (zlatan), valjda po njegovim žutim cvjetovima.
Danas se biljka često uzgaja najviše zbog kvalitetnog ulja koje ima u sebi. Ulje se koristi u kozmetičkoj industriji i medicini.
3. Žestika ljigovina – sušena kora (lat. fallax)
Žestika, žestilj, tatarski javor, Acer tataricum L., biljna vrsta iz roda javora, porodice Sapindaceae
Latinski naziv roda Rhamnus potiče od grčke riječi rhamnos, što je bio naziv za jedan trnovit grm kod Dioskorida i Teofrasta. Ime vrste alpina ukazuje na stanište u Alpama, ime podvrste fallax znači lažan, koji obmanjuje. Na stranim jezicima poznata je kao Alpen-Kreuzdorn (njem.), ranno alpino, ramno alpino (tal.), kranjska kozja češnja, kranjska krhlika (slo.). Upotreba: Kora se u narodnoj medicini koristi kao laksativ, bobice su korištene za bojenje tkanina.
4. Kleka plava (lat. juniperus communis)
Kleka (lat. Juniperus) je rod četinarskih biljaka iz porodice čempresa (Cupressaceae). U zavisnosti od taksonomske tačke gledišta, postoje između 50-67 vrsta kleke. Široko je rasprostranjena na celoj sjevernoj polulopti, od Arktika, južno do tropske Afrike, odnosno planina Centralne Amerike.
5. Zova sušena (lat. sambusuc nygra)
Zova, zohva ili bazga (latinski: Sambucus nigra) je biljka iz porodice Adoxaceae koja raste u Evropi, sjeverozapadnoj Africi i jugozapadnoj Aziji.
Zova je listopadni žbun, rjeđe drvo, koje naraste od 4-6 m, rjeđe do 10 m. Listovi su joj poredani u parove, dugi od 10-30 cm. Zova je hermafroditna biljka. Cvjetovi su grupisani u velike strukove, promjera 10-25 cm. Pojedini cvjetovi su bijeli, promjera 5-6 mm, sa 5 latica. Cvjeta sredinom ljeta. Plod je mala tamna bobica, 3-5 mm u promjeru, grupisana u velikim grozdovima. Raste na sunčanim mjestima, i na vlažnim i na suhim zemljištima.
6. Kantarion sušeni (lat. hypericum perforatum)
Kantarion (gorač, rupičasta pljuskavica, kantarijon, Gospina trava, bogorodična trava, gospino zelje, sentjanzovka, sentjanzevka) ili lat. Hypericum perforatum je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice goračevke (kantarionovke; Hypericaceae).
7. Majčina dušica sušena (lat. thymus serpullum)
Majčina dušica (lat. Thymus serpyllum) vjerovatno je jedna od najpopularnijih biljaka koje se u našem narodu koriste u narodnoj medicini. Rjeđe se koristi kao začinska biljka. Poznata je i pod narodnim imenima: majčina dušica, bakina dušica, materinka, duša, popovac, tamjanika, pismena trava, trup, vrijes, divlji bosiljak, tamjanika, čabrac i mnogim drugim. Pod sličnim imenima može se sresti u gotovo svim slovenskim jezicima.
Majčina dušica (timijan, lat. Thymus), veliki biljni rod trajnica, polugrmova i grmova iz porodice usnača. Pripada mu preko 300 vrsta
Vrtni timijan ili prava majčina dušica, najpoznatija je biljka iz roda timijana (Thymus). Timijan je rod od oko tristotinjak vrsta, podrijetlom s Mediterana, a danas je rasprostranjen po cijelom svijetu. Najpoznatije vrste su vrtni timijan ili prava majčina dušica (T. vulgaris) i poljski timijan (T. serpyllum), a poznati su još jarmasti timijan (T. zygis), španski timijan (T. mastichina) i marokanski timijan (T. saturoides). Thymus je jedan od najsloženijih rodova u aromaterapiji, pa se kod vrste Thymus vulgaris razlikuje 6 različitih kemotipova: timol, linalol, karvakrol, transtujenol-4, α-terpineol/terpenil-acetat i geraniol/geranil acetat, a poznati su još i kemotipovi p-cimen, limonen i 1,8-cineol. Kemotip je ista vrsta biljke, koja zavisno o mjestu rasta, daje eterična ulja različita hemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja.
U lošijoj aromaterapijskoj literaturi prisutna je podjela na crveni i bijeli timijan, koja je netačna, jer crvena boja eteričnog ulja timijana potiče od željezovog fenoksilata, hemijskog spoja koji nastaje ako se fenolima bogati kemotipovi timijana destiliraju u željeznim posudama. I dok te razlike i nemaju neko značenje kada sušenu biljku koristimo za spravljanje čaja, one dolaze do punog izražaja kada tokom destilacije vodenom parom izdvajamo eterično ulje.
8. Vrijesak sušeni (lat. saturea montana)
Vrijesak (vrisak, lat.: Satureja montana; engl.:Winter savory) je biljka iz porodice Lamiaceae. Vrijesak je dosta raširen u području zapadne i jugozapadne Bosne i Hercegovini.
Primorski vrijesak sadrži eterično ulje s cimenom, korvakrol, cimol, kariofilenom, fenol, smolu, sluz, mineralne soli i treslovine. Djeluje umirujuće, a u narodnoj medicini se koristi za liječenje: bolesti želudca i crijeva i to kod slabog rada želuca, prehlađenog i osjetljivog želuca, lošeg apetita, svih oblika proljeva, grčeva, nadutosti, protiv ameba i glista, menstrualnih tegoba, tj. neredovite, izostale, te preobilne menstruacije, slabog mokrenja, gripe i prehlade, za izazivanje znojenja, bolesti pluća, i to akutnog ili hroničnog bronhitis, katara bronha, infekcija, reume mišića i kostiju, za jačanje muške potencije, za masiranje vlasišta kose kod početne ćelavosti.
Primorski vrijesak nije preporučen za uzimanje trudnicama.
Od ove biljke pčele stvaraju posebnu vrstu meda. Med je tamnožut, slabog mirisa, specifičnog okusa. Kristalizacija meda od vrijeska traje 2-3 mjeseca. Najkvalitetniji med od vrijeska na prostoru bivše Jugoslavije je onaj sa područja velikih kraških polja jugozapadne Bosne (Livanjsko polje,Kruzi,Orlovača).
9. Lipa sušena (lat. fonia lauri)
Lipa (lat.: Tilia) je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i grupisani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 sedmice, a nekad se dogodi da prođe i za 5 do 6 dana. U Bosni i Hercegovini rastu bijela ili srebrna lipa (lat.Tilia tomentosa), velikolisna lipa (lat.Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (lat.Tilia parvifolia). Zahtijeva od vjetrova zaštićena zemljišta s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.
Raste pojedinačno, ali i u šumskim zajednicama. Često se sadi kao ukrasno drvo u parkovima i drvoredima.
Cvijet je ljekoviti dio biljke koji se sabire sa pricvjetnim listovima ako su lijepe zelene boje. Beru se samo cvjetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego promijenu boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu. Sabrani i osušeni cvjetovi moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.
10. Lovorov list sušeni (lat. fonia lauri)
Lovor (lovorika, lat. Laurus), rod vazdazelenih grmova ili drveća iz porodice Lauraceae. Postoje tri priznate vrste, koje rastu po Mediteranu, Azorima i Kanarima.
U Hrvatskoj raste L. nobilis po Istri, Kvarneru i Dalmaciji. Listovi se koriste za začin.
Latinsko ime roda Laurus dolazi od keltskog blaur, u značenju uvijek zelen.
11. Hajdučka trava sušena (achillea milleofilium)
Hajdučka trava (hajdučica, sporiš, stolisnik, jalovi mesečnjak, kunica), lat. Achillea millefolium, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (fam. Asteraceae). Biljka se zove hajdučka trava, jer su hajduci njome zacelivali rane. Naučni naziv roda ove biljke potiče od gr. achillea po imenu Ahila koji je bio učenik Hirona i ovom biljkom je zacelio ranu Telefusu.
Naše proizvode karakteriše bogat asortiman poluproizvoda i gotovih proizvoda od ljekovitog i aromatičnog bilja. Širok spektar poluproizvoda kao što su tinkture, ekstrakti, ulja kao i raznovrsni gotovi proizvodi, među kojima su čajevi, kapi, sirupi i kapsule našli su svoje mjesto kako na tržištima u regionu, tako i na tržištima širom svijeta…
SINGI DUNUM 